Home Bajke i priče CRVENKAPA (vukova verzija)

CRVENKAPA (vukova verzija)

999
0
Vuk: „Živeo sam u šumi. To je bio moj dom o kojem sam se brinuo i stalno  se trudio da ga održim čistim i urednim. Jednog sunčanog dana, dok sam uklanjao ostatke hrane koje su ljudi ostavili za sobom, začuh korake. Pogledavši iza drveta ugledao sam jednu devojčicu sa korpom kako ide putem. Iznerviralo me je to što je omot od žvake bacila iza sebe, ne okrenuvši se…

Smirio sam sebe, jer znam da stres nije dobar za zdravlje! Odmah mi se učinila sumnjivom, zato što je bila tako čudno obučena, sva u crvenom, sa maramom na glavi, kao da je žejela da je ne prepoznaju.

Iako znam da se o ljudima ne treba suditi na osnovu njihovog izgleda, ona je bila u mojoj šumi i činilo mi se ispravnim da saznam malo više o njoj. Upitah je ko je ona, odakle dolazi i tako neke druge stvari. Prvo mi je bezobrazno odgovorila da ne razgovara sa nepoznatima. Ja nepoznat? Ja koji sa celom svojom porodicom živim u ovoj šumi sam nepoznat? U tom se ona malo umirila i ispričala mi priču o njenoj baki, dok sam ja sakupio smeće koje je ostavila iza sebe…

Baka je bila bolesna a ona joj je nosila ručak. Najpre, devojčica mi se učinila iskrenom osobom i pomislih kako bi bilo dobro da se malo privede redu i nauči da nije lepo da se kroz tuđe dvorište šunja tako sumnjivo obučena.

Pustih je da ide svojim putem, ali požurih prečicom do kuće njene bake. Kad sam sreo baku objasnio sam joj celu situaciju, a ona se složila sa mnom da bi dobro bilo da joj unuka nauči da se malo obzirnije ophodi prema drugima. Ja sam ponudio pomoć i dogovorili smo se da se ona sakrije ispod kreveta dok je ja ne pozovem.

Kad je devojčica stigla, pozvao sam je u spavaću sobu, gde sam ležao obučen u odeću njene bake. Rumenihh obraza ušla je u sobu i smesta napravila jednu uvredljivu primedbu na račun mojih ušiju. I ranije mi se dešavalo da me neko uvredi, te sam pokušao da ne pridajem važnost tome i jednostavno prokomentisah da mi moje velike uši služe da bih je bolje čuo. Ono što sam time hteo da kažem je da mi je ona simpatična i da bi trebala malo da pripazi kako se izražava. Ali, ona odmah potom napravi jednu šaljivu zamerku na račun mojih očiju. Vama je sigurno jasno da se moji osećaji za malu devojčicu naglo počeše menjati, te ona od simpatične osobe u mojim očima, postade jedno vrlo neprijatno stvorenje.

Međutim kako sam bio iskusan u uzdržavanju od besa (bes loše utiče na moju dlaku), ja joj samo rekoh kako mi moje velike oči služe da je bolje vidim. Stari sam ja laf, ovaj vuk…

Njena sledeća uvreda je stvarno prevršila svaku meru!!! Ja inače imam problema sa paradentozom (ispadanje zuba)! U ovoj fazi zubi su mi bili prilično veliki (krenuli su da ispadaju)! E, ta devojčica stvarno nije imala ništa pametnije da mi kaže no da me podseti na moje velike zube. Znam da nije trebalo tako impulsivno reagovati, ali skočio sam sa kreveta i zarežao na nju, kako će mi moji veliki zubi dobro poslužiti da je pojedem (tako tešeći sebe i prikrivajući svoju tegobu i bolest)!

Moram vam odmah jasno reći da jedan vuk nikad ne bi pojeo jednu devojčicu. To svako zna. Ali na moje iznenađenje to blesavo devojče poče trčati kroz kuću i vrištati. Potrčah za njom u pokušaju da je smirim, skinuo sam bakinu odeću sa sebe. No, odjednom se začu lupa i na vratima se pojavi šumar, čovek od svoja dva metra visine, sa sekirom u rukama. Ugledavši ga shvatih da se nalazim u velikoj nevolji! Brzo sam iskočio kroz prozor i pobegao…

Bilo bi lepo kad bi tu priči bio kraj, ali baka nikada nikome nije ispričala moju stranu priče. Uskoro se raširi glas da sam ja jedno užasno stvorenje kojem se ne može verovati. Dugo sam razmišljao da pokrenem tužbu protiv bake za klevetu, narušavanje ugleda… ali odustao sam! Kao pošten građanin šume – nemam vremena i novaca da se razvlačim po sudovima…

Ne znam što se kasnije zbilo sa devojčicom, ali mogu vam reći da sam ja do kraja svoga života ostao nesrećan…“

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here