Home Bajke i priče “AVANTURA JEŽIĆA BJEŽIĆA” – Priča za laku noć Ružice Leš

“AVANTURA JEŽIĆA BJEŽIĆA” – Priča za laku noć Ružice Leš

19747
0

Jedan je sasvim običan ježić krenuo u šetnju sasvim obično-neobičnom šumom. Bila je to obično-neobična šuma jer je jesen baš stigla i posula svoje šarene boje po njoj. I dok je tako ježić hodao, čulo se šuštanje lišća ispod njegovih nožica.

Ubrzo se ježić Bježić upustio u novu avanturu istraživanja šume. Naime, čuo je da u toj obično-neobičnoj šumi rastu crvene, sočne jabuke.

Odlučio je malo brže potrčati jer je bio jako gladan i samo je vidio jabuku ispred sebe.

Ali jao, odjednom začuje Bježić: – Pazi malo!

I ježić stane i spusti svoj pogled i ugleda vjeveričin rep koji je virio iz grma.

– Hej, kamo juriš? – upita ga bolno vjeverica.

– Zar nisi vidio moj rep?!

Ježić spusti pogled i kaže: – Oprosti!

– Trebao bi malo usporiti ježiću i gledati malo bolje put kojim ideš! – rekla mu je vjeverica te se hitro uspela na stablo.

Ježić je nastavio svojim putem, ali je bio toliko gladan i željan jabuke da je opet pojurio. Toliko je brzo jurio, da lišće pod njegovim nogama više nije samo šuškalo, nego je sada počelo plesati jesenji ples oko njegove glave.

Ježić je želio samo jedno, doći do jabuke.

– Hej ti pazi malo! – začuo se gromoglasni uzvik. Bila je to četa mravaca koja je nosila zajedničkim snagama hranu u svoj mravinjak.

– Toliko si jurio da si nam prevrnuo košaru s jesenjim plodovima! – tužno su rekli mravi.

– Oprostite – počeo se ispričavati ježić – ali nisam vas vidio i, evo, pomoći ću vam sakupiti plodove!

I doista, ježić Bježić zaustavi se kako bi pomogao popraviti štetu koju je učinio.

– To je jako lijepo od tebe što nam pomažeš! – rekao je mrav vođa.

– I molim te uspori malo, jer ako juriš mogao bi ozlijediti sebe ili druge i ne vidjeti sve lijepe stvari koje se kriju putem!

Mravi su tada nastavili svojim putem, a ježić Bježić svojim. Taman se spremao pojuriti za svojom crvenom, sočnom jabukom kada se sjetio mravljih riječi i usporio.

Nastavio je laganim korakom kroz obično-neobičnu šumu te bolje gledajući oko sebe, iza sljedećeg stabla ugledao je jabuku! Bila je veća i crvenija od one koju je želio!

Bio je toliko sretan da je otplesao svoj ples sreće.

A zamislite samo da je brže pojurio, ne bi je nikada ugledao. Tako je ježić Bježić odlučio ići sporije šumom, jer nikada ne znaš što ti se dobro može naći na putu.

foto: © Jelena Brezovec

https://klinfo.rtl.hr/

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here