U dalekoj Kampali, na istoku Afrike, već 26 godina radi jedno od prvih međunarodnih obdaništa u Ugandi, a vodi ga naša vaspitačica. Na obalu Viktorijanskog jezera iz Beograda je došla sa mužem, kao deo srpske dijaspore okupljene oko „Energoprojekta“.
Sedam i po hiljada kilometara od Beograda, usred Ugande, nalazi se srpsko obdanište. Jedno je od najvećih u toj zemlji i drži ga naša vaspitačica.
U njemu je oko 200 mališana, o kojima brinu 64 zaposlena. Obdanište je pre četvrt veka otvorila Nena Latinčić, vaspitačica iz Beograda.
„Počelo je sa jednim upisanim detetom da bi to postalo vrlo popularno, jer smo otvorili prvi centar u Ugandi po ugledu na predškolske ustanove u Srbiji“, priča Nena.
Ugled i poverenje u vrtić su doveli i decu ugandskih zvaničnika.
„Poznati smo u Kampali, roditelji dovode decu zato što znaju da će dobiti dobru edukaciju, da će posle toga, kada upišu osnovnu školu, moći da nastave školovanje kako treba“, ističe Nena.
Državne škole u Ugandi su prepune – i do 300 đaka u razredu na jednog učitelja. Zato je sa sinom Stefanom proširila posao.
„Otvorili smo osnovnu školu pre pet godina, u drugom gradu. Počeli smo sa jednim đakom, ali sad smo porasli i imamo oko 160 đaka“, navodi Stefan.
Vrtić zgradu deli sa konzulatom Srbije, koji je izgradio Nenin muž Jovan, počasni konzul u Ugandi.
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/drustvo/3436984/srpski-vrtic-usred-ugande.html
