Home Predstavljamo PREDSTAVLJAMO VAM VASPITAČICU NATAŠU NATU (NAŠU NATU) ARSENIJEVIĆ IZ PREDŠKOLSKE USTANOVE „STONOGICA“,...

PREDSTAVLJAMO VAM VASPITAČICU NATAŠU NATU (NAŠU NATU) ARSENIJEVIĆ IZ PREDŠKOLSKE USTANOVE „STONOGICA“, SREMSKA MITROVICA

1819
0

Nataša je rođena 1991. godine u Sremskoj Mitrovici. Kasnije sam saznala kakva je bila kao mala devojčica, što mi je pomoglo da razumem deo njenih interesovanja danas.

Sećam se, bilo je to 2015. godine, leta. Nataša, kao kockica šećera uleće u dvorište vrtića i kaže: „Ja sam došla da radim.“ Bitno je istaći da je niko nije pozvao. Samo se pojavila rešena da tu i ostane. Takav stav Nataša ima i danas: „Sve je moguće ako dovoljno želiš.“

Nata čita bajke

Nataša je započela pohađanje pripravničkog staža u PU „Stonogica“ 2015. godine, a nakon godinu dana, započinje samostalni rad vaspitača, dok je od pre dve godine glavni vaspitač ustanove. Sećam se da sam je pitala da li možemo da je zovemo Nata?

Nataša: „Neeee. Molim vas, nemojte. Meni se to ne sviđa.“

Tako je Nataša postala Nata.

Boginja i njeni najveći mali Bogovi i Boginje

Nata je koordinator Tima za samovrednovanje i Tima za razvoj predškolskog programa PU „Stonogica“. Zadržaću se na njenom delovanju kroz rad Tima za samovrednovanje. Sigurna sam da niko drugi ne bi mogao tako dobro i odgovorno voditi Tim:

  • Nata preispituje
  • Nata opet preispituje
  • Nata analizira
  • Nata zapisuje korake koji vode do ostvarenja cilja
  • Nata korača tim stopama, pa opet preispituje
  • Nata čita o tuđim iskustvima, jer ne želi da pogreši i da greši na svojim
  • Nata je sklona gledanju stvari iz mnogih uglova.
Grčka Boginja

Nata nas samovrednuje sa kritičkim osvrtom i strogim stavom.

Natina biografija se ne razlikuje puno pod Anine. Zajedno činimo jedan mali, ali značajni kolektiv. Delimo slična interesovanja i iste ambicije.

Dečiji likovni rad pod Natašinim mentorstvom

Nata je učesnik mnogih programa za zaštitu i očuvanje životne sredine: „Program za čistije i zelenije škole u Vojvodini“, „Eco-schhols“, „Design For Change“, „Climate Action“. „Stonogica“ je od svog „rođenja“, od 2011.godine ekološki vrtić, pa je sasvim prirodno biti uključen u navedene programe. Međutim, Nata uzima tu stvar u svoje ruke. Koliko god sam ja protiv savremene tehnologije, tačnije protiv sam načina njenog korišćenja,  protiv televizije,  protiv bilo kakve vrste ekrana, Nata je ekspert od stvaranja kreativnih zapisa našeg rada. To malo ima veze sa onim „kakva je bila kao mala devojčica“ sa početka teksta.

Od prvog radnog dana u „Stonogici“ Nata se ponašala kao da je đak prvak, pametna mala glavica i poslušna dobrica. Zapisivala je svaku moju reč u svesku (mislim da ima nekoliko svezaka sa  aktivnostima koje sam realizovala u vrtićkim grupama i to, od prvog slova uvodnog dela do poslednjeg slova završnog dela).

Razumete da Nata dobro i brzo uči. Već sam i napisala da je rešena da tu i ostane, tako da je njeno ponašanje sasvim opravdano.

Nata je mentor nad dečijim likovnim stvaralaštvom.

Nata slika, ilustruje, crta i voli da se takmiči. Natina likovna ostvarenja osvajala su nagrade na konkursima u kategoriji prosvetnih radnika.

Dečiji likovni rad pod Natašinim mentorstvom

Nata je ilustrovala didaktičko sredstvo „Baru spasi – svoje rešenje oglasi.“ Sredstvo sam osmislila ja, ali sam se uvek pitala: da li je ovo sredstvo nagrađeno Priznanjem za najbolju igračku zbog njenog suštinskog sadržaja i postavljenih ciljeva koje rešava ili zbog Natinih ilustracija? Ostaće misterija.

Ilustracija nagrađene igračke

Nata voli lepotu. Lepotu prirode, lepotu prostora, lepotu čoveka unutrašnju i vanjsku. Zato su svi kostimi u kojima je ona ponosno koračala na Maskenbalima „U bajci stanujem“ takvi da nam je svima očigledno da Nata dolazi iz neke bajke. Uvek je birala lepe uloge za svoje kostime. Uvek je želela da se kostimira u nekoga ko je dobar, iskren, lep, nežan. Zato smo Ana i ja dobijale uloge Veštica. Ne zameramo joj (slatka je).

U kostimu Alibabe i 40 razbojnika

Predškolska ustanova „Stonogica“ nosilac je mnogih nagrada i priznanja. Neke od njih su: Priznanje za najbolju svetsku školu (dodela Cartoon Network-a), Nagrada „Pokretača promena“, Srebrna medalja na Novosadskom sajmu obrazovanja, nagrade Kopling društva Srbije. Stava sam da nagrade pripadaju zaposlenima, jer su oni idejni tvorci i nosioci svih aktivnosti koje su rezultirale uspesima.

Nata voli da čita knjige sa tematikom motivacija: Kako uspeti ovde ili tamo?, Kako prebroditi ovo ili ono?, Kako, kako, kako? Na nedeljnom nivou citira misli i savete autora knjiga sa ciljem da i nas motiviše. Nata ne zna da je zapravo ona naša motivacija i inspiracija, a ne citati autora koji ni sami nisu uspeli da žive po principima svojih saveta.

Dečiji likovni rad pod Natašinim mentorstvom

Nata ima svoju ličnu bajku i kroz nju živi. Ona je glavni lik.

Nata redovno trenira. Hrani se zdravo (i redovno nas upućuje u tajne zdrave ishrane).

Nata uči, stalno uči, usavršava se na različite načine. Osim obaveznog stručno-profesionalnog razvoja, tu je i usavršavanje engleskog jezika, škola/obuka za personalnog trenera. Uči o kinezi-terapiji, o meditaciji.

Nata ustaje u 5 časova ujutru, iako radi od devet. Trči levom obalom reke Save i nekoliko kilometara razmišlja o tome šta može da uradi tog dana za dobrobit svoje dece i na koje sve načine danas može biti bolji vaspitač u odnosu na juče.

Nata kao prelepa Snežana

Nata zapisuje svoja razmišljanja, želje i planove, ostvaruje ih i precrtava kao spisak kupljenih namirnica. Nata voli svoju porodicu (nakon dugih minuta jutarnje joge, razmišlja o tome kako danas može biti bolja ćerka, sestra ili prijatelj u odnosu na juče?).

Fotografija? E, to je ona misteriozna aktivnost iz njenih dana detinjstva. Uvek je volela da se fotografiše i da fotografiše. Njene oči nisu kao naše. Ona vidi i ono što se očima ne može sagledati. (kao „Mali Princ“) Zato joj ni jedna vrtićka fotografija nije dovoljno lepa, jasna, čista, sa odgovarajućom pozadinom ili osvetljenjem. Šta ćemo sa njom? Naša je.

Specijalna nagrada za originalnost za Natašu na likovnom konkursu „Srbija i Japan 140 godina prijateljstva – Šta nas spaja?“

Postade vremenom Nata i „Naša Nata“, iako druge Nate nemamo. Tako je to kada nekog/nešto mnogo volimo – skloni smo da prisvajamo. I Novak je naš, I Tesla je naš, na globalnom nivou. Nata je Naša na nivou vrtića.

Mogla sam ovde pisati o besprekornoj profesionalnoj biografiji, portfoliju, uspesima, diplomama, medaljama. Ali, to bi bio samo nakit. Biti vaspitač nešto je sasvim drugo. U našoj profesiji najvažnije je to kakav je ko suštinski u duši (narodnim rečnikom), odnosno, kakav je vaspitač kao osoba, koje vrline ima, koliko veruje u čuda, kolika je moć njegovog neodustajanja? To je ono što je za razvoj ukupnih potencijala deteta najvažnije. Deca, rastući uz Našu Natu, smatraju da je sve moguće! Zar nije? U kakve će odrasle ljude izrasti sada male glavice ako veruju da mogu da ostvare sve svoje želje (jedva čekam da vidim)?

Sa dodele nagrade za likovni rad u kategoriji zaposlenih u prosveti, Vršac

I da, ponoviću, Nata je Naša. Nemojte pomisliti da možete da nam je oduzmete.

Podeliću sa vama i period Natinog odrastanja u vrtiću. Iz nekog razloga pomislila je da sam ja njena vrtićka mama. Čak me je tako i zvala. Pričala mi je tajne, tražila savete, delila svoja razmišljanja, strahove i brige. I tada je bila slatka, iako sam pomislila: „Zar ne uviđa da mi je dvoje moje dece sasvim dovoljno za savete?“, posebno kada ih ne prihvate i ne poslušaju. Srećom, odraste Nata, pa mi opet ostadoše dvoje moje dece. Možda me trenutno štedi, jer uskoro postajem baka, a možda je i zaista odrasla.

Opet, kao i za Anu, neko može da pomisli da je tekst pisan ovako jer volim Natu. Istina! Neću poreći. Ali, zar vrtić može i sme biti mesto u kojem ljubav ne raste?

Vesna Stanimirović, direktorica PU „Stonogica“, vaspitač u grupi dece pred polazak u školu, Natina koleginica

 

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here