Nedavno je, u izdanju bjelopoljskog Pegaza, objavljena stihozbirka za djecu i omladinu „Šta ću kad sam dete leta“, pjesnikinje sa Zlatibora (Mačkat),Ljiljane Andrić. Ova pjesnikinja učesnica je brojnih književnih manifestacija u Srbiji, a početkom juna bila je i specijalni gost festivala „Kraljevstvo bijelih rada“, koji je održan u Bijelom Polju, u kući Rista Ratkovića. Pored Vlaste Cenića, poznatog pjesnika za djecu i mlade, impresije o ovoj kvalitetnoj i lijepo opremljenoj knjizi dali su i beranci, prof. dr Draško Došljak i književnik Velimir Ralević. A.S.
[dt_sc_hr]
[dt_sc_blockquote align=“center“ textcolor=“#000000″ variation=“burnt_orange“ cite=“Ljiljana Andrić „]
Odistinska pesma
Roditeljstvo nije samo
kad ti neko život daje,
tu u senci uvek stoji
neizmernost koja traje.
Ljubavi do devet neba,
koja nikad neće stati,
niti proći, nit` otići,
već stameno postojati.
Nežnosti i puno sreće,
otvaranje svih stranica,
strepnje, straha i ponosa,
i strpljenja bez granica.
Sebe pružaš neprekidno,
bez kajanja i bez stida,
taj osećaj tebe vodi
i do druge strane zida.
Nema neću, ni ne mogu,
nema ne znam, ne razumem,
nema nisam ili jesam,
idem napred, ja to umem.
Roditelj ti nije samo
taj što ti je vazduh dao,
već onaj što svakog trena,
zrači da bi i ti sjao.
