Home Kerefeke poezija KADA NARASTEM – Sonja Padrov Tešanović

KADA NARASTEM – Sonja Padrov Tešanović

58
0

Sa mnom se moraš, sigurno složiti,

kako rasteš, problemi se počinju množiti!

Trebaš normalan u životu ostati,

i neka prava ljudina postati!

 

Bio bih pilot što leti u svemir,

ali u vazduhu, osjećam nemir!

Da budem doktor i liječim ljude,

pa da me hipohondri izlude!

 

Profesor možda, da učim sa djecom,

i da im raspust’ zagorčam kecom?

I naučnik da budem, imam u vidu,

da možda pronađem, lijek za sidu?

 

Mesar, klesar ili moreplovac bjesan,

fabrikant, cirkusant ili neki prevarant?

Pjesnik, slikar, govornik ili gradski odbornik,

zlatar, vratar il’ u crkvi fratar?

 

Poeta, atleta, možda igrač baleta,

kuvar, frizer, bluzer il’ obični luzer,

vajar za biste il’ model sa piste?

Srcelomac il’ šumski lovac?

 

I dok o tome razmišljah’ mlad,

nesnosna mene, spopade glad…

U to mi neko kuca na vrata,

ja ih otvorim, kad ono tata!

 

Tada naprečac, moj mozak shvata…

Kada narastem, postat’ ću tata!

 

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here