Home Bajke i priče ERO S ONOGA SVIJETA – Narodna priča

ERO S ONOGA SVIJETA – Narodna priča

37
0

Kopao Turčin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turčin da napoji konja, a Turkinja ostane odmarajući se u ladu. U tom udari odnekud Ero:

„Pomozi Bog!“

„Bog ti pomogao kmete! A odakle si ti kmete?“

„Ja sam s onoga svijeta.“

„Je li Boga ti? A nijesi li viđeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?“

„O! Kako ga ne bi viđeo! On je moj prvi komšija.“

„Pa kako je, Boga ti? Kako živi?“

„Vala Bogu! Zdravo je, ali se Bog me dosta muči bez ašluka, nema zašto da kupi duvana, niti ima čim da plati kavu u društvu.“

„A oćeš li ti opet natrag? Ne bi li mu mogao ponijeti, da mu pošljem malo ašluka?“

„Bi, zašto ne bi, ja idem sad upravo tamo.“

Onda Turkinja otrči tamo, đe joj se muž bio skinuo od vrućine, te uzme kesu s novcima, i štogođ bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero uze novce, pa metne u njedra, pa bježi uz potok.

Tek što Ero zamakne uz potok, eto ti Turčina đe vodi konja da napoji, a Turkinja preda njega:

„Da vidiš, moj čoveče! Tuda sad prođe jedan kmet s onoga svijeta, pa kaže za našega Muju, da se muči bez ašluka: nema za što da kupi duvana, niti ima čim da plati kavu u društvu; te sam mu ja dala ono novaca, što je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese.“

A Turčin:

„Pa kud ode? Kud ode?“

A kad mu žena kaže, da je otišao uz potok, onda on brže bolje skoči na gola konja, pa poćeraj uz potok! Kad se obazre Ero i vidi Turčina, đe trči za njim, a on onda bježi!

Kad dođe pod brdom u jednu vodenicu, a on utrči unutra, pa poviče vodeničaru:

„Bježi, jadna ti majka! Eto Turčina, da te posiječe; već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice.“

Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i, neimajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo! Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna, te se pospe, i načini se pravi vodeničar.

U tom i Turčin dotrči pred vodenicu, pa sjaše s konja i uleti u vodenicu:

„Kamo more taki i taki čovek, što je sad tu ušao u vodenicu?“

A Ero mu kaže:

„Eno ga vidiš, đe uteče uz brdo.“

Onda Turčin:

„Drži mi more konja, drži mi konja.“

Ero uzme konja, a Turčin uz brdo za vodeničarom, ovamo onamo po bukviku. Kad ga već stigne i uvati, a on:

„Kamo novci što si prevario moju ženu, te uzeo da poneseš Muji na oni svijet?“

Vodeničar se stane krstiti i snebivati:

„Bog s tobom, gospodaru! Ja niti sam viđeo tvoje žene, ni Muje, ni novaca.“

I tako im prođe čitavo po sata, dok se osvijeste, i vide, šta je. Onda Turčin potrči, na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oćeš!

Ero uzjao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k ženi. Kad ga žena opazi bez konja, a ona poviče:

„Kamo, čoveče! Šta uradi?“

Veli:

„Ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pješice.“

 

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here