Godinama ujak zitna polja sadi,
Ne zastaje ni da vodu pije,
Po najvecem suncu on i dalje radi,
Dok sa cela znoj uporno lije.
Čitav život posvetio zemlji,
Za taj posao niko da ga plati,
Sve dok jednom ne nestade tiho,
Da se više nikad svome polju vrati.
Klasje žita pod bremenom roda,
Sad i samo pognute je glave,
Nema više ko da žetvu radi,
Zaraslo i ono sred visoke trave.
7. Jul 2020
