VISIBABA I RAZVIGOR – Branko Ćopić

Razvigor zove
tiho i slabo:
„Budi se, ustaj,
o, visibabo!“

A cvetić nježni
glavicu miče
pod snegom, šapće:
„Ko me to viče?“

Pupoljci mrki,
čitavi hor,
tiho joj kažu:
„Razvigor!“