Majka se prije pijetla iz kreveta diže,
Mora jer treba na sve strane da stiže,
Čak i kad je svaka kost što postoji boli,
Misli o djeci jer ih bezgranično voli.
Majčin doručak je njena stalna briga,
Gdje je zadaća, gdje je školska knjiga?
Razmišlja šta će danas za ručak biti?
Kako od djece umor, bol i suze skriti?
Majčin san su širom otvorene oči,
Na najmanji zvuk, na noge skoči,
Da li njenu djecu nešto sada boli?
Ona liječi sve rane tako što ih voli.
27. Decembar, 2025.
