Home Poznati ALISA U ZEMLJI ČUDA – NAPISANA ZA PRAVU DEVOJČICU. I TO NE...

ALISA U ZEMLJI ČUDA – NAPISANA ZA PRAVU DEVOJČICU. I TO NE BILO KAKVU

49
0

Šeširdžija, zec sa satom, mačka koja nestaje, torte koje smanjuju i gljive koje povećavaju – dobro došli u svet u kojem ništa nije kao što jeste. Dobro došli u Zemlju čuda.
Ali… znaš li da je cela bajka o Alisi napisana za stvarnu devojčicu?
I da je pisac – bio više od običnog pisca?
Ovo je priča o stvarnoj Alisi, o čoveku koji je bio i profesor i mađioničar reči, i o bajci koja je promenila dečju književnost zauvek.

KO JE NAPISAO ALISU?

Luis Kerol je ime koje svi znamo – ali to je pseudonim. Pravo ime mu je bilo Čarls Latvič Dodžson, i bio je profesor matematike na Oksfordu. Bavio se logikom, pisanjem, fotografijom i – družio se s decom iz porodica prijatelja. I baš tu počinje bajka.

PRAVA ALISA JE POSTOJALA

Zvala se Alis Lidel (Alice Liddell). Ćerka dekana Oksfordskog koledža, devojčica znatiželjna, duhovita i britka. Jednog letnjeg dana 1862, tokom vožnje čamcem po reci Temzi, Alisa zamoli gospodina Dodžsona:
„Ispričaj mi neku priču. Ali da bude baš luda!“
On tada izmišlja bajku „Alisa pod zemljom“, i ona toliko oduševi Alisu da ga moli da je zapiše.
Tri godine kasnije – knjiga je objavljena kao „Alisa u Zemlji čuda“.

KNJIGA PUNA ZAGONETKI I ŠIFRI

Luis Kerol nije pisao običnu bajku. U knjizi je sakrio matematičke logike, reči koje menjaju značenja, satirične poruke o tadašnjoj politici i školi, i naravno – igru!
Alisa ne uči kako svet funkcioniše – već kako da postavi pravo pitanje.

LUIS KEROL JE OBOŽAVAO DECU – ALI JE OSTAO MISTERIJA

Bio je stidljiv, nežan, duhovit, i najviše je voleo da se druži s decom jer su mu, kako je govorio, „govorila iskreno, bez dvostrukih značenja.“
Mnogi su kasnije pokušali da „razumeju“ njihov odnos – ali ništa ružno nikad nije dokazano. Ostala je samo čudna aura tišine i misterije oko njega.
Ali ono što je sigurno – nijedan pisac pre njega nije ozbiljno shvatio snove jednog deteta.

A ZNAŠ LI DA POSTOJI I NASTAVAK?

Knjiga „S one strane ogledala“ (Through the Looking-Glass) je nastavak bajke.
Tamo je sve još čudnije: figura šaha, vreme ide unazad, a reci se čitaju unazad kao kroz ogledalo. I na kraju… Alisa se budi.
I sve je bio san. Ili… možda nije?

ŠTA UČIMO IZ ALISE?

✔ Deca nisu „premala“ da bi razumela složene misli.
✔ Najčudnija pitanja često vode do najvažnijih odgovora.
✔ I – nekad je u redu da odeš kroz zečju rupu, da bi pronašao deo sebe.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here