Koliko su bajke važne klincima, koja je najveća vrednost pričanja priča koju prenosimo deci, otkrio je glumac, Zijah Sokolović
Koliko su bajke važne klincima i koja je najveća vrednost pričanja priča koju prenosimo deci?
„Bajke su osnova za njihovo razvijanje mašte, percepcije i, nakon toga, inteligencije. Jer, kroz bajku, kao filter, grade svoju sliku stvarnosti. U bajkama se susreću s tugom i srećom, sa zlom i dobrotom, s prirodnim ljudskim osobinama i natprirodnim živim bićima. Tako grade temelje svojih budućih osjećaja. Rekao bih, djeca bez bajki i pričaonica koje se odvijaju prije spavanja, siromašna su djeca“, ispričao je Zijah.
Dok je bio mali, Zijah se nije susretao s klasičnim bajkama, ali je zato znao mnogo narodnih bajki ili priča koje dolaze iz doživljaja naroda, i to mu je stvaralo, kako kaže, jedan slatki strah i nemir, jer su bile, većinom, što bi rekli, strašne. „Ali, poslije, kada bi se završile, radovao sam se stvarnosti u kojoj to ne postoji. Tek poslije, kada sam odrastao, razumio sam da su te bajke dio same stvarnosti i onda mi se ta stvarnost činila kao već poznata“, dodao je.
Svojim kćerkama, Zijah nije čitao već bi legao pored njih i izmišljao priče, bajke, o malim nemogućim stvarnostima. „O oblaku koji plovi nebom i nestane kao kiša ili snijeg, ali se ponovo rodi. Ili sam pjevao neke pjesme, nalik Indijancima koji plešu oko vatre, pokušavajući glasom i ritmom otpjevati promjenu njihovih emocija kao posljedicu nekog događaja. Kada bi to trajalo dugo, rekao bi im – otišli Indijanci na spavanje, po svoje priče i bajke“.
IZVOR
