Home Bajke i priče USKRŠNJA PRIČA ZA DECU: “TRI ZLATNA JAJETA” – Ružica Leš

USKRŠNJA PRIČA ZA DECU: “TRI ZLATNA JAJETA” – Ružica Leš

12962
0

Na najvišem stablu u prolećnoj šumi živele su tri veverice – Skočko, Ločko i Močko. Jednog jutra probudiše ih čarobni zvuci proletnjih vila koje su baš proletele kroz njihovu krošnju.

Skočko je brzo digao glavu i probudio ostale: “Brzo, danas je Uskrs moramo požuriti u šumu da tražimo jaja koja je ostavio zeka!”

Ločko i Močko su istog trena ustali i svi zajedno su se spustili niz stablo. Oprezno su se šunjali šumom kad li Skočko začuje šuškanje.

“Šta je to?”- bojažljivo je pitao.

“Čini se da dolazi iz onoga grma!” – odgovorio je Ločko.

Skočko se oprezno približio grmu i još opreznije provirio.

“Jaje! Crveno jaje! Sigurno ga je ostavio uskršnji zec?!”

Ločko i Močko su tada u isti glas poviknuli: “I mi bi hteli uskršnje jaje! Možda da pođemo dalje i potražimo…”, krenuli su oni tako dalje kad odjednom začuje se šuškanje.

Ovaj puta Ločko je začuo šuškanje. Oprezno se došunjao do grma i veselo uzviknuo: “Plavo jaje! To je moje uskršnje jaje!”

“I ja bih jaje!” – rekao je tužno Močko.

“Hajde da požurimo! Možda još stignemo uskršnjeg zeca!” – rekao ja Skočko.

Veverice su veselo skakutale i osluškivale ne bi li nešto čule. Tada je Močko svojim super uhom začuo šuškanje. I još je brže  skočio u grm. Kada tamo… Uskršnji zec je baš vadio iz svoje torbe, protkane sunčevim nitima, žuto jaje.

„A, ha! Ja ne samo da sam pronašao jaje, pronašao sam i zeca!” – veselo je uzvikivao Močko.

“Zdravo veverice!” – rekao im je Uskršnji zec. I još brže odjurio.

“Žurim, moram ostaviti jaja za ostale!” – doviknuo im je zec u trku.

Skočko, Ločko i Močko veselo su krenuli svojoj kući, kad li začuju dečiji plač. Približili su se sasvim oprezno i ugledali malenog dečaka.

“Zašto plačeš?” – upita ga Močko.

“Mama me je poslala da pronađem drva za našu peć. A ja, ja sam se izgubio i drva su mi teška!” – jecao je dečak.

“Hm…”- promrmlja Ločko.

“Ako nam opišeš kako tvoja kuća izgleda možda ti možemo pomoći da je pronađeš?!”

Čim je dečak završio opisivnje svoje kuće, Skočko brzo skoči na najviše stablo i veselo uzvikne: “Eno je! Vidim je!”

Skočko, Močko i Ločko uzeli su svaki malo drva i pomogli dečaku da nosi. Ubrzo su se našli pokraj malene kućice, okružene raznim mirišljavim cvećem neobičnih boja.

“Hvala vam!” – rekao je dečak.

Tada je iz kućice izišla sasvim malena devojčica sa suzom u oku. Bila je tužna jer nije pronašla uskršnje jaje. Skočko, Močko i Ločko se pogledaše i u isti tren poklone crveno, plavo i žuto jaje devojčici i njenom bratu.

Devojčica i dečak stadoše snažno da grle veverice i zahvaljiuju im se. Veverice se sramežljivo zahvale i srca ispunjenih radošću krenu kući.

Baš kada su stigli ispred najvišeg stabla u prolećnoj šumi, Močko, Skočko i Ločko ugledaše neobičnu svetlost kako sjaji iz trave.

A kad tamo… tri zlatna jajeta čekala su na njih. Veseli smeh i radost prolomiše se prolećnom šumom, a vile prolećnice zaplesaše svoj svečani ples u čast uskršnjem zecu.

 

SAŠA BOOKS

 

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here