Home Svaštara TRAŽIMO LI OD VASPITAČICA U VRTIĆU DA RADE S NAŠOM DECOM VIŠE...

TRAŽIMO LI OD VASPITAČICA U VRTIĆU DA RADE S NAŠOM DECOM VIŠE OD NAS?

191
0

Pozdravljam vaspitačice u vrtićima koje u minimalnim uslovima rade s našom decom, priznajmo, više nego u datom trenutku mi. Izuzetaka naravno ima, ali da sve češće od drugih tražimo da više rade za našu decu nego mi kad su u pitanju aktivnosti – tražimo.

Zabavište – reč koju sam nedavno čula na putu do jaslica, a koja me podsetila koliko su se vremena zaista promenila. Naime, u poslednje vreme sve su češće jadikovke roditelja iz moje okoline, i to uglavnom majki, na račun vrtića, tačnije vaspitačica.

Zbog nekih od tih majki iz vrtićkih prostorija uklonjene su televizije, vaspitačice su poslane na bolovanja, a prijave su dobile i one koje ih možda realno ne zaslužuju, ali kad je bal nek’ je maskenbal.

Tužile su se majke da se s njihovom decom u vrtiću ne radi, ne crta, ne piše, ne čita…  Deca se izvede na dvorište i to je to.

Dino će ove jeseni jaslice zameniti vrtićem, upisan je u dramsko – scensku grupu jer ga ionako većinu dana zovem Glumac. Ne gledam ga kao naslednika Gorana Višnjića u Hollywood-u, makar dele rodni grad i sklonost glumi, niti moje aspiracije kao roditelja ne idu u tom smeru stoga ne očekujem da će vaspitačice u vrtiću već od jeseni od njega učiniti lokalnu glumačku zvezdu. Dapače.

 

Zabavište – tako su naši stari videli vrtiće

 

Očekujem da će se Dino zajedno s nekim novim, nekim starim prijateljima prvenstveno dobro zabaviti. I tu se vraćam na početak. Zabavište – tako su naši stari videli dečije vrtiće. Verovatno smo ih i mi tako gledali kao deca, a onda smo odrasli, upisali svoju decu i očekujemo da će vaspitačice raditi s njima sve od likovne i odgojne kulture preko hrvatskog jezika i matematike do prirode i društva i stranih jezika. Međutim, realno, koliko mi, roditelji, mame, tate provodimo vremena s decom za stolom gde ih učimo pisati slova, brojati, crtati ljudska lica i životinjske repove koje sliče svojim realnim prikazima do u dlaku?! Zaista im ne palimo televizore, crtiće i filmove po njihovom izboru jer je tako, budimo iskreni, lakše?!

Znaju li vam deca reči engleskog jezika zato što ih učite ili zato što gledaju Pepu Pig i srodne crtane na engleskom jeziku?! Zaista dva sata dnevno izrezujete slova od kartona i bojite ih temperama?!

Moj Dino zna brojeve, zna brojati do deset i preskače do 20. Moj Dino zna slova, ne zna recitovati abecedu. Moj Dino zna gde piše Šibenik, Ivan, Ema, Cvita, Maroje, Lovre, mama, tata, baka, Dino, Zagreb, Ivan Meštrović, Muzej grada Šibenika jer su to reči, pojmovi i imena koja čine njegovu svakodnevicu od vrtića preko popodneva koja provodi vani do relativno mirnih trenutaka u kući kada lista prospekte, brošure, enciklopedije koje ga zanimaju.

Zna moj Dino i niz priča napamet, ali nisu to priče koje čitamo kod kuće tokom večeri, pre spavanja ili vikendom i praznikom. To su priče koje im vaspitačice čitaju u grupi.

 

Sve češće od drugih tražimo da više rade za našu decu nego mi

 

Retko kad uspemo sesti za sto i vodenim bojama crtati oblake, stabla, kuće i dvorišta u cveću gde se sretne porodice drže za ruke jer on nema dovoljno koncentracije za to. Dok izvadim sve potrebno na sto, a nakon što potegne nekoliko šara po papiru koje će nazvati ribom, delfinom i zvezdom, on je već gotov s tom aktivnošću. Zbog toga se divim vaspitačicama u njegovoj grupi u jaslicama koje ga uspeju animirati da za radnim stolom ostane dovoljno dugo da bojom uprlja majicu koju je tog jutra odenuo, divim im se što s njim provedu mirno vreme na dvorištu s njih još desetak njemu sličnih, a da niko od njih nije otišao na spavanje s većim zlom od trenerke eventualno rasparane na kolenima, uprljane na stražnjici…

Pozdravljam vaspitačice u vrtićima koje u minimalnim uslovima rade s našom decom, priznajmo, više nego u datom trenutku mi. Izuzetaka naravno ima, ali da sve češće od drugih tražimo da više rade za našu decu nego mi kad su u pitanju aktivnosti, tražimo.

Pozdravljam svakog nacrtanog mrava koji više nalikuje krpelju nastalog tokom boravka u vrtiću i idući put kad mi stariji prijatelj mog oca na putu do jaslica dobaci ‘Ide mali u zabavište’, bez očekivanja da ću se taj dan u 15 sati vratiti po malog Stiva Džobsa, odgovoriću mu: ‘Da, da, ide se zabavljati’. Jer dete je, vremena za učenje i obaveze biće na pretek.

 

Snježana Klarić

https://klokanica.24sata.hr

 

 

 

 

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here