Viđeh čudo, a nagledah ga se,
Đe iđaše patka potkovana,
A bijela guska osedlana,
Još na vuku kapa od samura,
Na međedu zelena dolama,
Na pijevcu kovčali čakšire,
Na lisici lijepa đerdana,
A na zecu svilene dimije.
Ne čudim se patki potkovanoj,
Ni bijeloj guski osedlanoj,
Nit’ vukovoj kapi od samura,
Ni međedu zelenoj dolami,
Ni lisici ni njenu đerdanu,
Ni pijevcu kovčali čakširam’;
No se čudim zecu dimijama:
Kud se vere, kako ne izdere!
