Ako vam dete na pitanje ‘Kako je bilo u vrtiću?’ odgovori samo ‘Dobro’ i više od toga ne možete izvuči iz njega, budite mudri i postavite pitanja na drugačiji način. Vaspitačica Kristina Kaliman savetuje kako podstaći dete da vam priča o svom danu
Dok ste udubljeni u posao, u strci s vremenom i istovremeno obavljajući pet zadataka koji radni dan postavlja pred odrasle osobe, sigurno vam, svesno ili nesvesno, bezbroj puta padne na pamet: Moje je dete u vrtiću. Kako je njoj/njemu sada? Kako se oseća? Šta trenutno radi? U glavi se stvaraju brojni scenariji na kojima bi vam i pravi književnici mogli pozavideti.
I onda napokon dolazi i taj trenutak – radno vreme je završeno i jurite po svoje dete u vrtić. Jedva dočekate da ga uz širok osmeh zagrlite i radoznalo pitate:
„Kako je danas bilo?“
„Dobro“, odgovara vaše dete uz slezanje ramenima.
„A… Šta si danas radio?“
„Igrao sam se“, ponovno dobijate kratak odgovor.
„Šta si se igrao?“
„Svašta…“, poslednji je, potpuno obeshrabrujuć odgovor.
POGREŠNO PITANJE?
Zvuči poznato? U redu. Možda imate ćutljivo dete. Možda je vaše dete umorno i ne prepričavaju svoje dogodovštine. Možda mu je teže da se izrazi se. Ili razmišlja da njemu zanimljive stvari nisu zanimljive i vama pa ih samim time nije vredno spominjati. Ne, nemoguće je da vaspitači danas baš ništa nisu radili s decom pa zato nemaju o čemu da pričaju. A možda je problem… u samom pitanju?
Pitanja tipa „Šta ima?“, „Kako je bilo?“, „Šta si radio?“ vrlo su uopštena i široka pa deca ne znaju šta bi rekla i kao odgovor daju unapred naučenu frazu. Budite mudri i postavite pitanja na drugačiji način. Neka ona budu konkretna, ali i zabavna, maštovita, otvorena za prepričavanje, razgovor i raspravu. Neka podstiču decu:
da se prisećaju proživljenoga, ali i da zamišljaju (ne)moguće
na bolje upoznavanje sebe, svojih osjećaja, izbora, sklonosti i interesa
da se aktivnije uključe u svoju sredinu i primećuju ljude, stvari i događaje kojima su svakodnevno okruženi, ali kojima dosad nisu pridavali preterano puno pažnje
na bogatije korišćenje rečnika i pronalaženje novih reči i načina na koje će se izraziti
da se dobro zabave i ugodno osećau deleći svoja iskustva s vama
da se osećaju sigurno, uvaženo i sposobno
RAZVOJ KOMUNIKACIJE OD 2. DO 7. GODINE
Prilagodite pitanja dečjim razvojnim karakteristikama i sposobnostima. Budite svesni činjenica da:
dete uzrasta od 2 do 3 godine može prepričati događaj iz nedavne prošlosti ili vrlo kratku priču, a može dati i neke informacije o sebi (npr. ja hoću, mene boli…)
dete uzrasta od 3 do 4 godine pokazuje smisao za humor i uživa u šalama. Često razgovara sam sa sobom ili igračkama (monolog igra veliku ulogu u njegovoj verbalizaciji). Može odgovoriti na pitanja „Šta ako“ i „Šta kada“, u granicama svog iskustva
dete uzrasta od 4 do 5 godina može razgovarati duže vreme sa odraslima ili decom. Priča priče koje se delimično sastoje od stvarnih događaja, a delimično od mašte. Traži informacije o stvarima koje ga zanimaju, ali ih i sam daje. Izražava svoj stav, mišljenje, želje i osećaje
dete uzrasta od 5 do 6 godina s lakoćom komunicira i istraje u razgovoru sa poznatim i nepoznatim osobama. Prepričava događaje dodajući razne detalje. Može dramatizovati priču. Sposobno je da govori o sadašnjim, ali i o prošlim i budućim događajima
dete uzrasta od 6 do 7 godina s lakoćom govori o svojim mislima i osećajima te prepričava događaj ili priču, a izlaže ih logičnim sledom. Samoinicijativno započinje komunikaciju i odgovara na komunikaciju koju su započeli drugi.
PODSTAKNITE DETE DA VAM PRIČA O SVOM DANU
I evo, na samome kraju 25 pitanja koja možete postaviti svom detetu prilikom dolaska u vrtić i biti više-manje sigurni da ćete podstaći znatiželju i spremnost na komunikaciju i deljenje iskustava:
-
Kako bi ocenio svoj dan u vrtiću na skali od 1 do 5? Zašto?
-
Šta si danas ručao? Šta bi uradio da ste za obrok dobili pohovanog krokodila ili salatu od puževa?
-
Video sam da je danas Ana imala rođendan. Kako ste ga proslavili?
-
Nabroji tri predmeta koja postoje u tvojoj sobi, a počinju slovom K!
-
Šta te je danas nasmejalo?
-
Da li se danas neko rastužio? Zbog čega? Šta si ti učinio da pomogneš? A drugi?
-
Da li se danas neko posvađao? Kako su rešili situaciju?
-
Da li bi u vrtiću radije slagao puzzle ili plesao uz veselu muziku? Zašto?
-
Koju priču više voliš, Snežanu ili Ivicu i Maricu? Zašto?
-
Šta bi voleo da radiš u vrtiću, a trenutno ne možeš/ne smeš?
-
Kada bi mogao imati neku supermoć, koju bi odabrao, a da ti je korisna u vrtiću? Zašto?
-
Igraš se s prijateljima na dvorištu. Prilazi vam nepoznata osoba koja vam nudi bombone. Šta bi učinio?
-
Ko ti je u grupi najbolji prijatelj? A prijateljica? Zašto? Šta najviše voliš da se igraš sa njima?
-
Kada bi sutra poneo svoju najdražu igračku u vrtić, kome bi je rado pozajmio? Da li ima li neko kome ne bi? Zašto?
-
Prijatelj slavi rođendan i poklonićete mu crtež. Šta bi mu nacrtao? Koju bi boju najviše koristio? Zašto?
-
Nabroji dva prijatelja čije ime počinje istim slovom kao i tvoje!
-
Nabroji pet prijatelja koji imaju smeđu kosu!
-
Ko je danas nosio odeću crvene/plave/roze boje? Koji je to odevni predmet bio?
-
Šta bi uradio kada bi tvom prijatelju neko oteo igračku?
-
Kad bi ti sutra bio vaspitač, šta bi deca radila i šta bi se igrala?
-
Da su tvoji vaspitači životinje, koja bi životinja bili i zašto?
-
Da li si danas čuo neki dobar vic? Ispričaj mi koji!
-
Da li ste li danas slušali priču? Ispičaj mi je! Promeni deo priče, a ja ću pokušati da pogodim šta si promenio (npr. vuka u „Crvenkapi“ zameniti medvedom, prasiće iz „Tri praseta“ zameniti petlićima…)
-
Danas su na nebu bili divni oblaci. Učinilo mi se da vidim psa koji jede kost. Da li si ti pogledao oblake? Šta si vidio?
-
Celi sam dan mislila na tebe. Da li si ti razmišljao o meni? Šta si zamišljao da radimo?