PONEKAD vam se čini da uopšte ne razumete vaše dete? Donosimo vam dobro skrivenu logiku koja se odvija u glavama prosječnih četverogodišnjaka. Ovako za njih izgleda tipičan dan!
4.30
Hm, napola sam budan, sada bi mi bilo mnogo udobnije u maminom i tatinom krevetu. Mogu lepo leći između njih i nastaviti da spavam, ali tek nakon što ih potpuno razbudim.
4.35
O, o, ne! Ostavio sam omiljenu deku u svom krevetu. Ako budem dovoljno glasno plakao, mama će se sigurno smilovati i otići po nju. Stvarno mi se ne ustaje iz kreveta. Opet.
7.00
Mama, samo mi nemoj reći da i danas moram u vrtić. O, ne, mama je to izgovorila. Znam da ću plakati. Osim ako Marko donese onu svoju novu igračku. Onda će biti zanimljivo, zaboraviću i pozdraviti mamu. Jedva čekam vrtić, požuri mama!
7.05
Opet sam se predomislio. Ne želim u vrtić!
7.30
Mama me tera da doručkujem. Ne razumem zašto svako jutro to moramo prolaziti, kad zna da ću odbiti.
7.40
Mama pušta moj omiljeni crtani na TV-u. Kako mi samo čita misli. Čekaj malo, pa pojeo sam celi doručak nesvesno.
8.00
Kako volim ovu scenu u crtanom. Moram reći mami da mi premota nekoliko puta. Pod nekoliko mislim dvadesetak.
8.30
Obožavam da trčim go po stanu.
8.40
Mama me je danas već deset puta zamolila da se obučem. To je tako zabavna igra. Znaš šta je najbolje? Dok mi oblači majicu, uspevam da skinem čarape. Dok mi oblači ponovno čarape, uspem da uflekam majicu. Predobra igra, svako bi trebao da je nauči.
8.45
Čekaj, zašto mama uopšte pokušava da me obuče? Ozbiljno je shvatila ovu igru! Rekao sam da ne želim u vrtić. Ili želim. Šta sam rekao?
9.00
Ja sam hteo da otvorim vrata. Zašto ih je mama otvorila? Plačem.
9.30
Moram podsetiti decu u vrtiću da sam ja glavni. Zašto me niko ne doživljava?
9.45
Plačem i usamljen sam. Vrtić je najgore mesto na svetu.
10.00
Obožavam vrtić!
10.05
Mrzim vrtić!
11:00
Sada je dosta, želim da idem kući!
12:00
Ovde je tako zabavno, mogao bih živeti u vrtiću.
12.30
Ručaaaaak! Mislim da ću danas pojesti čak 3 zalogaja.
13.00
Ne želim da spavam. Ni da ležim. Ni da budem miran dok drugi spavaju. Želim da se igram!
15.00
Hoću mamu! O, keksići? Baš te volim!
15.30
Hoću mamuuu! Plačem.
16.00
Evo mame. Šteta što sam baš započeo novu igru, pa će morati pričekati da završimo.
16.15
Zašto me mama stalno ispituje da li moram da piškim? Pa nisam mala beba. Ne moram!
16.16
Oh, moram da piškim. Hitno!
16.20
Mama je kod kuće pristala da igra moju omiljenu igru. Ovo će biti super dan!
17.00
Mama ne želi više da se igra. Kako joj može dosaditi nakon samo jedne minute?
17.05
Mama pali televizor, jedva čekam crtane. Čekaj, zašto gleda tog čovjeka koji govori? Zašto ne prebacuje kanal? Zašto ne reaguje na moje urlanje i plakanje? Uh, dobro je! Ovo je bila najgora minuta u mom životu!
17.06
Crtaniiiii!
17.10
Zašto je mama tako frustrirana? Odbio sam samo 15 predloga za ručak koje je ponudila. Pronaći ćemo neki kompromis. Nadam se da će biti puding.
17.30
Jedem zalogaj sendviča. Uh kako sam sit!
19.30
Jeeeeeeeej, tata je kod kuće! Nažalost, baš igram igricu, pa ga ne mogu sad da ga pozdravim. Neka on dođe kod mene.
20.00
Ne želim da spavam u pidžami. Volim ove pantalone, želim da spavam u njima!
20.30
Mama, ja bih onaj sendvič!
20.40
Još sam gladan. Ja bih mleko. I sok. I čokoladu.
21.00
Ja ne mogu da spavam. Nisam umoran, nikada neću uspeti da zaspim!
21.01
Zzzzzzzzzzz..
4.30
U maminom i tatinom krevetu bi sigurno bilo udobnije sada…