Međuvršnjačko zlostavljanje i maltretiranje nažalost je svakodnevica u većini škola, a mnogi učitelji i profesori toga nisu ni svesni jer zlostavljana deca skrivaju svoje probleme
Ponekad deca tako dobro skrivaju sve nevolje i maltretiranje kroz koje prolaze u školi pa je učiteljima ili profesorima teško uopšte da primete da postoji problem koji se mora što pre rešiti.
Upravo toga je svesna učiteljica kojoj je književnice Glenon Dojl Melton posvetila kolumnu. U njoj je opisala susret s jednom od učiteljica svog sina Čeza koja joj je tokom razgovora priznala da svake nedelje pokušava da prepozna zlostavljane učenike u svojoj učionici.
Sele smo na par minuta i pričale o tome kako je podučavanje dece sveta dužnost i odgovornost. Složile smo se da matematika i čitanje nisu najvažnije stvari koje se uče u učionicama. Onda mi je ispričala ovo.
Svaki petak zamoli svoje učenike da izvade komad papira i na njega napišu imena četveoo dece s kojom bi voleli da sede sledeće nedelje. Učenici su svesni da njihovi zahtevi mogu i ne moraju biti ispunjeni. Takođe moraju da izdvoje jednog učenika koji je te nedelje bio izuzetan primer svima.
Svaki petak, nakon što učenici odu svojim kućama, ona razvrstava te papiriće ispred sebe i proučava ih.