Da mladi odlaze iz Srbije na sve načine je bajata vest i više nikome nije čudno kad na prste jedne ruke pobroji sve prijatelje koji su mu ostali u Srbiji. Ili je u pitanju školovanje, ili odeš preko rodbinskih veza ili udadbenih okolnosti. Mada, nije mali procenat devojaka koje se odlučuju da čuvaju tuđu decu i zarade fine pare po Nemačkoj, Švajcarskoj i drugim zemljama. Iz razgovora sa nekoliko njih, shvatam da to i nije tako lako.
Nije da si baš moderna Pepeljuga plus dadilja, već je usamljenost sastavni deo takvog posla. Agencije koje se bave posredovanjem između porodica kojima je potrebna bebisiterka i devojaka koje imaju želju da se bave takvim poslom dobro funkcionišu, pa ne čudi činjenica da se zbog ne baš sjajnih uslova u Srbiji, mnoge devojke, sa diplomom pod rukom, odlučuju da čuvaju decu po inostranstvu.
Sve to zvuči super i zanimljivo. Ali da li je stvarno tako? Šta ti to zapravo vidiš i koga ti to upoznaš, ili staviš svoj pravi život na čekanje, odeš tamo tri meseca, vodiš računa o klincima kao da su tvoji i onda se vratiš svojim prijateljima, nastaviš tri meseca život malo lagodnije sa tim zarađenim parama, pa opet zapališ preko i sve tako u krug? Ako pri tom, naučiš i jezik, eto dodatnog plusa i novih mogućnosti da i u budućnosti odeš negde drugde, možda čuvaš svoju decu, a ne tuđu.
Bojana Mitrović je studentkinja, ima 24 godine i trenutno je na takvom programu u malom mestu blizu Ženeve. Radno vreme je takvo da ima vikende slobodne, a kako sam shvatila, dadiljama vikend nije isto što i nama ostalim smrtnicima.
– Kad ostanem sama, uhvate me momenti nostalgije. Nedostaju mi porodica i prijatelji, a slobodne vikende koristim da putujem. Pošto sam blizu granice sa Francuskom, trudim se da vikendima putujem tamo, da što više vidim i obiđem. Nisam do sada upoznala nekog sa kime bih provodila vreme, svi kontakti koje sam imala su iz parka dok sam bila sa decom. Iako su svi ljubazni i druželjubivi, takvi kontakti su površni i nemam baš nekog koga bih na slobodan dan pozvala na pivo, a o izlasku ni ne pomišljam – kaže ona.
U zavisnosti od toga gde radiš, u kom periodu godine i koliko ti je posao zahtevan, možeš i da znaš šta da očekuješ. Da li ćeš biti sam ili će te sreća pogledati pa ćeš osim mama, tata i dečice sresti i skontati se sa još nekim, ne zavisi samo od tebe.
Jelena Božić ima 27 godina, a trenutno je na master studijama u Lozani. Još na osnovnim studijama je putovala u Francusku i čuvala decu, a ona im nešto drugačije iskustvo. Mahom je imala društva, a u onim trenucima kada nije, samoća joj nije teško padala kao ni bilo šta drugo.