Home Kerefeke poezija KAD BI JASTUCI PROGOVORILI – MIROSLAV ANTIĆ

KAD BI JASTUCI PROGOVORILI – MIROSLAV ANTIĆ

1916
0

Kad bi jastuci progovorili

o tome šta neko sanja i krije,

kada bi zaista progovorili

o tome šta neko radi kradom,

o devojčici,

na primer,

što imitira starije i nešto spletkari…

spletkari, sva izbrljana pomadom,

ili o dečaku

što se tupim žiletom brije

– kao: kuburi čovek s bradom,

i sve ostalo kad bi progovorili

o tebi

i o meni,

bilo bi da se plače i smeje

 i da se pocrveni.

 

Srećom: jastuci ništa ne govore.

Čuvaju milion tajni

u mekoj belini perja.

 

 Oni su kao lađe,

 velike bele lađe,

što plove u nemoguće,

u snove,

u bezmerja.

 

Uveče te odvedu.

U zoru te dovedu,

 I zna se: sve je uredu.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here