Kad život pošalje sive oblake,
kad mi priprijete sumorne kiše,
ja tad u mašte carstvo umakenem,
ja tad prosto u bajku zbrišem.
Tamo me dočeka krilata duga,
tri puna kruga na njoj letim,
sve dok ne nestane sva moja tuga,
da je se više i ne sjetim.
Tamo postoji izvor Pitomko,
kraj njega legnem i snove snivam,
pazi me sa neba sunčevo oko
dok se u snovima nauživam.
