Home Bajke i priče BAJKA O ANTILOPI I SAKUPLJAČU GRANJA

BAJKA O ANTILOPI I SAKUPLJAČU GRANJA

263
0

U maloj sirotinjskoj kolibi na rubu šume stanovao je sakupljač granja. Prehranjivao se tako što je svakodnevno obilazio šumu i oštrom sekirom kresao suve grane s drveća. Grane bi skupljao na gomilu i prodavao ih meštanima u selu. Nije za to dobijao naročite novce, ali on beše skroman i nije se jadao na sudbinu.
Jedared, dok je lindrao suvarke sa hrasta, začu nečiji prestravljeni uzvik. Nedaleko odatle antilopa je bežala ispred vuka. Drvoseča jurnu sa sekirom u pomoć progonjenoj životinji. Ošinu vuka britkom štricom i obali ga na tlo.
Ranjena antilopa pogleda zahvalno svog spasioca. Mladi sakupljač granja primeti da ona hramlje, podera parče svoje uboge košulje i zamota joj povređenu nogu. Antilopa mu se obrati čovečijim glasom:
– Odužiću ti se za to što si me spasao.
Mladić se najpre iznenadi, a zatim odgovori:
– Ne moraš mi zahvaljivati, niti tražim bilo šta.
– Dobro. Ipak, ako ti ikada zatrebam, na istočnom obodu šume uzdiže se drvo heo; tri puta kucni o stablo tog drveta sa žutim cvetovima bude li ti neophodna pomoć.
Antilopa ubrzo ode svojim putem, a mladić nastavi da kreše suvarke.
Nekoliko sedmica kasnije drvoseča naiđe na drvo heo o kome mu je govorila antilopa. On je priseti životinje i poželi da je vidi. Kucnu tri puta o stablo i u njemu se otvoriše vrata. On se nađe u velelepnoj palati sa raskošnim mozaicima na zidovima i mnoštvom zlatnih i srmenih predmeta razmeštenih po odajama. U jednoj od prostorija dočeka ga sedi starac i pozva da se usluži s bogate trpeze.
Drvoseča primamljen mirisom ukusnih jela prione na obedovanje. Služeći ga, starac ga upita:
– Dobri čoveče, šta želiš?
– Ja imam sasvim dovoljno za život, zahvaljujući suvarcima koje prodam. Nisam došao da bih išta tražio, nego da vidim antilopu – reče mladić.
Tada u prostoriju stupi antilopa. Ona i drvoseča potom krenuše u šetnju i otidoše do njegove skromne kolibice.
Svaki dan na povratku iz šume drvoseča je donosio sveže dateline antilopi i tako se ona sve brže i brže oporavljala. Jedne večeri, kuvajući pirinač, mladić reče antilopi u šali:
– Draga moja antilopo, kada bi me bar jednom dočekao skuvani pirinač na povratku iz šume, posle napornog dana. Životinja ne odgovori, no dobro upamti šta je sakupljač granja rekao. Sledećeg dana drvoseča se silno iznenadio kada je na astalu u kolibici zatekao čanak zgotovljene riže. Umoran i gladan zasede i otpoče sa jelom. Jelo je bilo veoma ukusno. Ovo se ponovilo i narednih dana. Mladić se čudio i pitao ko li to sprema večeru dok je on u šumi.
Jednog jutra on dohvati sekiru okačenu o kljuni kraj ulaznih vrata i uputi se, kao i svakog dana, na posao, ali ne otpešači daleko, nego se sakrije iza velikog javora, kako bi otkrio ko to kuva u njegovoj brvnarici.
Jasno spazi gde antilopa prilazi kuhinjskom stolu u udara kopitom o njega. Posle trećeg udara koža joj spade i ona se preobrazi u devojku vanredne krasote. Ona uze da posprema po brvnari i gotovi pirinač. Drvoseča utrča unutra, zgrabi antilopinu kožurinu i zafrljači je u vatru. Koža izgore a devojka stade gorko grcati.
– Sagoreo si moju kožu. Sada mi nema povratka u moju palatu.
Mladić se pokaja i otpoče je tešiti:
– Ako ne možeš nazad u svoj dom, ostani kod mene. Ovde ćeš uživati potpunu slobodu, kao i ranije.
Devojka mu zahvali na dobroti i reče:
– Sada sam se uverila da si ti odista valjan i redak čovek. Ostaću da živim kod tebe.
Tako se oni privenčaše, a kako oboje behu marljivi i požrtvovani, ubrzo stekoše znatno imanje i uživahu mnoge radosti.

Vijetnamska bajka

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here