Fridrih Vilhelm Avgust Frebel je bio nemački pedagog koji je postavio temelje modernom obrazovanju, zasnovanom na spoznaji da svako dete ima jedinstvene potrebe i mogućnosti.
Najpoznatiji je kao osnivač prvog dečijeg vrtića u kome je realizovao metodiku predškolskog vaspitanja.
Po svim svedočenjima o njegovom životu, Frebel je imao teško djetinjstvo.
Rođen je u Obervajsbahu, u tadašnjoj oblasti Švarcburg-Rudolštat, u današnjoj Tiringiji. Nedugo nakon što se rodio, zdravlje njegove majke je počelo da se pogoršava. Umrla je kad je imao samo 8 meseci, što je duboko uticalo na njegov kasniji život i rad.
Njegov otac, koji je bio pastor u luteranskoj crkvi, umro je 1802. godine. Odrastajući u luteranskoj atmosferi, crkva i luteranska vera su za Frebela predstavljali kamen temeljac ranog obrazovanja.
Sa 10 godina je otišao da živi kod svog ujaka a sa 15, kako je žarko volio prirodu, postao je šegrt kod nekog šumara. Tek 1799. godine je odlučio da napusti šumarstvo i da studira matematiku i botaniku u Jeni. Sa podučavanjem se prvi put susreo 1805. godine, kada je počeo da radi u Pestalocijevojškoli u Švajcarsko, gdje se i razvila većina njegovih kasnijih ideja.
Godine 1840. je osnovao prvi dečji vrtić u kojem je metodika predškolskog vaspitanja ostvarena u praksi. Dao mu je naziv „Kindergarten“, što u direktnom prevodu sa njemačkog jezika znači „Dečiji vrt“.
I pje ovog vrtića su postojala mesta za čuvanje djece predškolskog uzrasta, ali su se ona svodila na „čuvališta“, tj. malo od dotle već poznatih principa je ostvarivano u praksi.
U radu sa decom je osmislio obrazovni materijal koji je danas poznat pod nazivom „Frebelovi darovi“, a koji se uglavnom sastojao od geometrijskih drvenih predmeta poput kugle, kocke, itd. koji su se mogli koristiti za gradnju drugih, složenijih, predmeta.
Frebel je spoznao veliku važnost dečije aktivnosti pri učenju. Aktivnosti u tom prvom dečijem vrtiću su između ostalog sadržale pevanje, igranje, baštovanstvo i igranje sa „Frebelovim poklonima“.
Njegove ideje o dečijem razvoju i obrazovanju su ušle u šire akademske i kraljevske krugove kroz neumorno zastupanje njegove najveće poštovateljke, baronese Berte Mari fon Marenholc-Belov. Preko nje se Frebel upoznao sa Kraljevskom kućom Holandije, raznim Tiringijskim vojvodama i vojvotkinjama, uključujući vojvotkinju iz Zahsen-Vajmara, iz dinastije Romanova.
Baronesa Berte Mari, vojvoda od Majningena i Frebel su skupili donacije za umetničko obrazovanje dece u čast stogodišnjice od rođenja Getea. Vojvoda od Majningena je Frebelu pružio svoju lovačku kolibu „Marijental“ u odmaralištu Bad Libenštajn, da bi tu mogao da osposobljava nove vaspitačice za svoj vrtić.
Na tom istom mestu je, u poslednjoj sobi sa leve strane na drugom spratu, Frebel 1852. godine preminuo. Njegovi tadašnji pazitelji su objasnili da je preminuo u takvom miru da su to oni oko njega jedva spoznali.