Home Svaštara RANO OBRAZOVANJE DECE U AMERICI – U VRTIĆIMA KVALITETNI PROGRAMI ZAISTA PRAVE...

RANO OBRAZOVANJE DECE U AMERICI – U VRTIĆIMA KVALITETNI PROGRAMI ZAISTA PRAVE RAZLIKU

140
0

 

 

U osnovnoj školi i kasnije kriterijumi koje učenici moraju da ispune veći su nego ikada ranije. Standardizovano testiranje postaje sve značajnije, algebra spada u gradivo trećeg razreda, dok se čak i deca predškolskog uzrasta manje igraju a više vremena provode vežbajući čitanje i pisanje. Zato ne iznenađuje što su današnji programi u vrtićima sve više fokusirani na pripremu mališana za ono što ih očekuje u školskim klupama.

 

Ipak, da li obdanište zaista pomaže deci da napreduju i ostvare bolji uspeh tokom školovanja? Sudeći po novinskim člancima, mišljenje javnosti o ovoj temi veoma se razlikuje – od naslova da „istraživanja pokazuju da je upisivanje dece u vrtić gubljenje vremena i novca“ do onih da se „ulaganje u rano obrazovanje dece više isplati od investiranja na berzi“. Ko je u pravu?

 

Veliki broj naučnih dokaza govori o efikasnosti vrtića i nastavnom planu i programu koji je najbolji za mlade učenike. Pritom, svakog meseca objavljuju se nova istraživanja. Evo šta kažu neka od njih.

 

Vrtićki programi pre svega pomažu deci da se pripreme za predškolsko. Istraživači sa Univerziteta Vanderbilt pratili su nekoliko hiljada učenika trećeg razreda iz Tenesija koji su pohađali univerzalne vrtićke programe. Takva deca postizala su bolje rezultate na testovima iz matematike i jezika. Izveštaji vaspitača takođe beleže pozitivniju interakciju mališana koji su išli u vrtić sa drugom decom u poređenju sa onima koji nisu pohađali vrtićke programe. Mnoga istraživanja došla su do istih rezultata za programe Hedstart širom Amerike.

 

Studija Tenesi kao i sistemsko ispitivanje ranog obrazovanja pokazali su da vrtićki programi prave najveću razliku za decu imigranata i mališane koji dolaze iz siromašnih porodica.

Međutim, i ovde postoji „caka“. U studiji Tenesi, postignuća učenika ponovo su proveravana svakog proleća. Do kraja predškolskog programa oni koji nisu išli u vrtić sustigli su decu koja su pohađala obdanište. Još važnije, do kraja trećeg razreda mališani koji nisu išli u vrtić postizali su značajno bolje rezultate od svojih vršnjaka koji su stekli rano obrazovanje u obdaništu. Isto je primećeno i kod socijalnih veština: do kraja trećeg razreda vaspitači su u izveštajima navodili da se mališani podjednako dobro slažu sa drugom decom, bez obzira na to da li su prethodno išli u vrtić ili ne. Ipak, oni koji su ga pohađali imali su lošije radne veštine i negativnije razmišljanje o školi.

Iako u studiji Tenesi pohađanje vrtića nije pravilo razliku kasnije tokom osnovne škole, veliki vrtićki programi u drugim saveznim državama postizali su mnogo pozitivnije rezultate. Jedna longitudinalna studija pratila je skoro milion dece u Severnoj Karolini koja su pohađala programe u državnim vrtićima od 1995. do 2010. godine. Istraživači su u početku pratili učenike tokom petog razreda i otkrili da su oni koji su išli u vrtić postizali bolje rezultate na testovima iz matematike i čitanja tokom cele osnovne škole.

 

 

U čemu je onda razlika? Stiče se utisak da istraživači zapravo ukazuju na kvalitet programa. U vrtiću visokokvalitetan edukativni program podrazumeva samostalno učenje, mnoštvo prilika za slobodnu igru i fizičku aktivnost i vaspitača koji se sa više bliskosti odnosi prema deci. Bez tih osobina pozitivni efekti vrtića čini se da blede tokom kasnijeg školovanja.

Kao primer toga, u okviru programa u vrtićima u Tenesiju 25 odsto osmočasovnog boravka dece u obdaništu prolazio je u prelasku sa jedne aktivnosti na drugu. Učenje se najčešće odvijalo kroz grupne instrukcije koje su mališani dobijali od jednog vaspitača, dok su deca u proseku provodila svega 15 minuta tokom dana na igralištu ili u fiskulturnoj sali.

Deca koja su učestvovala u programu u Severnoj Karolini imala su potpuno drugačije iskustvo. Program je obuhvatao edukaciju i brigu o deci od jaslenog uzrasta i do pete godine života kako bi se na odgovarajući način podstakao njihov razvoj. Osim toga, program je od početka do kraja ispunjavao kriterijume visokokvalitetnog iskustva sa grupama koje je činio manji broje dece, uz mnogo vremena za slobodnu igru i malo grupnih instrukcija.

 

Dok je program u Severnoj Karolini dao impresivne rezultate tokom života učenika, istraživanja pokazuju da manje obimni, visokokvalitetni vrtićki programi takođe mogu da postignu pozitivan ishod. Jedna analiza otkrila je da vrtići koji se fokusiraju na slobodnu igru podstiču veštine pismenosti kao što su prepoznavanje slova i brojeva, razumevanje elemenata govornog jezika, veštine pisanja i pamćenje liste sa skupovima predmeta. Druga metaanaliza objavljena u časopisu iz psihologije otkrila je da su deca koja su pohađala vrtićke programe sa fokusom na socioemocionalnom razvoju pokazivala mnogo manju tendenciju da učestvuju u antisocijalnom ponašanju kao što je kršenje pravila, fizička agresivnost, varanje i krađa kasnije u životu.

 

Zaključak je da vrtić može pozitivno da utiče na život dece sve do odraslog doba. Ipak, najbolje rezultate daju programi koji grade dobar odnos između dece i vaspitača i omogućavaju samostalno učenje najmlađih, slobodnu igru i dosta fizičke aktivnosti.

 

Copyright: Billion Photos

Luiz Felipe Moraes

 

https://novakdjokovicfoundation.org/sr/rano-obrazovanje-dece-u-americi-u-vrticima-kvalitetni-programi-zaista-prave-razliku/

 

U NOVOM BROJU

 

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here